*********MISLI*******
Mogu li biti kakva mislim da jesam ili kakva drugi misle da jesam? Evo ovde ove reci postaju ispovest pred mojim neznanim i nepojmljivim JA, neznanim i neponovljivim za mene. Evo ovde stvaram legendu u kojoj moram sahraniti samu sebe...
.........Sigurno je da mnogi ljudi celog svog zivota i ne slute koliko ima nesrecnih ljudi na ovom svetu! Ljudi su mi teski i njihova surovost i podlost, a vetrovi su moji prijatelji oluje moje radosti; sunceva zega je moja naslada...mukla hladna jutra su moji najsvecaniji casovi...
...Svi gromovi u meni nalaze odziva, sve tisine u meni imaju svoje mesto...svi vetrovi svoja beskrajna polja! Muka mi je...
...Ali uporedo sa mojim mukama raste i moja ocajna snaga; sticem jednu smelost slabih, jednu samosvest osamljenih, jedan ponos stradalih... I dok ja prividno se sa vama smesim i govorim, ja zapravo pruzam ruku svim nesrecnim, osamljenim i patnjom savladanim srodnim dusama!...
....Jer oni su ti koji su sve izgubili...a gubiti je strasno...ali ocigledno samo tako dugo dok se ne izgubi sve jer malo nas zalosti i oci nam suzi i dokle god na onom sto je preostalo mozemo izmeriti velicinu izgubljenog...tesko nam je; ali u onim trenucima kada odjednom izgubimo sve sto smo imali osecamo ogomno olaksanje...to je lakoca prevelikog bola!...
....Oh...TI...koji si ucinio da moja sreca uvek boravi tamo gde mene nema...zasto mi nisi dao da usnijem radost, da osetim vedru lepotu zivota koja negde napolju zivi i bije svetlim ritmom...zasto si mi dao da vidim i da osetim da je, u ova vremena glavni i cesto jedini pokretac ljudskog delovanja strah, panicni, nerazumni, cesto bezrazlozni ali istinski...duboki strah!....
....DAJ MI CELICNO TELO BEZ STRASTI I POTREBA DA MOGU OD SVANUCA DO NOCI OSTATI U SVOJOJNEPOMUCENOJ SAMOCI, DA NISTA NE TREBAM OD OVIH LJUDI I DA IM NISTA NE MORAM DATI!...
....DAJ MI U OVAJ DAN BOZE KAMENO SRCE KOJE NEZNA SAMILOSTI KOGA NECE TAKNUTI SLABOST NI POMERITI UDARCI!...